Portal obitelji Sarić

Veljača je mjesec u znaku blaženog Alojzija Stepinca. Donosimo tekst o našem blaženiku:

Hrvatski mučenik za vjeru i blaženik, punim imenom Alojzije Viktor Stepinac, rodio se 8. svibnja 1898. u Krašiću, mjestu udaljenom oko 50 kilometara od Zagreba. Potječe iz dobrostojeće i ugledne obitelji u kojoj se osobita pozornost posvećivala odgoju djece u katoličkom i hrvatskom domoljubnom duhu. Takav odgoj, u kojemu je dominantnu ulogu odigrala Alojzijeva majka Barbara r. Penić, bio je odmjeren, pravedan ali i zahtjevan i uvelike je utjecao na formiranje Alojzijeve osobnosti kao čvrste i nepokolebljive.

Nakon pučke škole u Krašiću odlazi u licej u Zagreb, a 1915. postaje sjemeništarac, ali ga u nastavku formacije za svećenika omete početak 1. svjetskog rata i premda je zbog svog statusa sjemeništarca mogao izbjeći odlazak u rat, on to odbija učiniti te tako odlazi u ratnu neizvjesnost. Po svršetku rata, još uvijek pod mučnim dojmom ratnih događanja, ne nastavlja školovanje u sjemeništu, nego upisuje Agronomski fakultet, ali se uključuje u organizirani katolički pokret. Ipak, 1924. odgovara na Božji poziv i odluči nastaviti školovanje za svećenika te se tako nađe u Rimu na studiju. Nakon završenog potrebnog studija bude zaređen za svećenika 26. listopada 1930. Malo nakon njegova zaređivanja otpočeo je u Zagrebačkoj nadbiskupiji postupak odabira koadjutora tadašnjem nadbiskupu Antunu Baueru. Vrlo brzo je s crkvene strane izbor pao na Alojzijevo ime, a i jugoslavenski kralj, koji je imao pravo veta na izbor nadbiskupa, nije se zbog relativne anonimnosti Alojzijeve protivio tom izboru. Alojzije je za svoje biskupsko geslo uzeo ‘In Te Domine speravi’, ‘U Tebe se, Gospodine, pouzdah’. Svoja politička stajališta i svjetonazor objašnjavao je riječima: ‘Ni desno ni lijevo, nego jedino slijediti put Kristov’, iako valja naglasiti da je on kao i većina hrvatskog naroda tadašnju jugoslavensku državu smatrao i kolektivnom i individualnom tamnicom.

Raspadom, odnosno vojnim porazom Kraljevine Jugoslavije, otvorila se mogućnost stvaranja Hrvatske države. Alojzije je kao i velika većina hrvatskoga naroda s oduševljenjem dočekao proglašenje Hrvatske države, ali je vrlo brzo zbog brutalnosti ustaškog režima, zbog teškog kršenja nacionalnih i vjerskih prava i progona Srba, Židova i ostalih nepodobnih, postao najžešći kritičar tog režima. U čitavoj Europi nije zabilježen tako hrabar i odlučan nastup u obranu ljudskih prava i dostojanstva svakog čovjeka bez obzira na njegovu rasnu, nacionalnu ili bilo koju drugu pripadnost. Našavši se na pogrešnoj, zloj nacističkoj strani na koju ju je odvukao ustaški režim, Hrvatska država je propala i vlast su prigrabili komunisti, još jedno zlo koje je odlučilo obračunati se na najsvirepiji mogući način sa svim svojim protivnicima. Tako se i Alojzije ubrzo nakon kraja rata našao na putu novim vlastodržcima koji su ga bili spremni osloboditi progona, ako bude dovoljno fleksibilan i pristane na njihov glavni zahtjev, a to je bio – odvajanje Crkve u Hrvata od Rima. Alojzije na to ni pod koju, pa ni cijenu vlastitog života, nije htio pristati, pa je stoga na montiranom sudskom procesu osuđen na ‘kaznu lišenja slobode s prisilnim radom u trajanju od 16 godina te na gubitak političkih i građanskih prava u trajanju od 5 godina’. O razlozima zbog kojih je osuđen Alojzije Stepinac posvjedočio je i jedan od tadašnjih komunističkih glavešina Milovan Đilas. On je u razgovoru s hrvatskim kiparom Ivanom Meštrovićem rekao: ‘Mi nemamo ništa protiv njegova hrvatskog nacionalizma, ali mi ne možemo podnositi njegovu privrženost rimskom Papi. Mi uklanjamo sve što nam je na putu. Svrha posvećuje sredstva.’ Dio kazne Alojzije je izdržao u zatvoru u Lepoglavi, a 1951. je zbog silnih pritisaka slobodnog dijela međunarodne zajednice, osobito Amerikanaca, a zbog težnje komunističkih vlastodržaca kako bi si popravili ugled u svijetu, pušten u kućni pritvor u rodni Krašić. U Krašiću je živio pod stalnom policijskom pratnjom, ograničavalo mu se kretanje i onemogućavala komunikacija s vanjskim svijetom. Od posljedica sustavnog trovanja u zatvoru ubrzo mu se jako narušilo zdravlje i njegov se život počeo gasiti. Umro je 10. veljače 1960. godine u 14 sati i 15 minuta. Bio je cijenjen, voljen i poštivan za života, ali nakon smrti Crkva u Hrvata nastavlja ga štovati kao mučenika te nakon višegodišnjeg postupka bude proglašen blaženim 8. listopada 1998. godine na Mariji Bistrici. Blaženim ga je proglasio veliki papa Ivan Pavao II. Blaženi Alojzije Stepinac zasigurno je jedna od najvećih osoba u povijesti hrvatskoga naroda. U najtežim i po sam opstanak pogubnim vremenima, on je svojim autoritetom i žrtvom usmjeravao i poticao hrvatski narod. On je na mnogo načina naša vertikala: i politička i moralna i ljudska i vjernička.

Tekst napisao: Ivica Penić

Ured za izdavanje osobnih isprava (CIPS) u Bosanskom Grahovu preseljen je u zgradu općine. Od ponedjeljka 1. veljače 2010. godine građani mogu svoja prava vezana za izdavanje osobnih isprava (osobnih iskaznica, vozačkih dozvola i putnih isprava) ostvariti u zgradi općine u Bosanskom Grahovu i to radnim danom od 8 do 16 sati.

U proteklih nekoliko dana, sniježni je pokrivač dosegao visinu od 20 cm. Iako cijeli krajolik izgleda idilično, mnogima u Grahovu snijeg je stvorio velike probleme. Naime, niti jedna lokalna prometnica nije očišćena, kao niti prilazni putovi za grahovska sela. Tako su pojedina naselja ostala potpuno odsječena. Ovaj problem je prisutan tijekom cijele zime. Proteklih godina je također bilo poteškoća, ali nikad nije toliko dolazila do izražaja nebriga za čišćenje lokalnih prometnica. Napominjemo da je organizacija čišćenja lokalnih cesta u nadležnosti općinske vlasti. Putni pravci prema Drvaru, Livnu i Kninu su ipak dobro prohodni.

Uživajte u galeriji slika koje je dostavio gospodin Josip Zelić!

Krajem prošle godine kroz projekt ‘Izgradimo zajednicu’ donatora ‘Church World Service’, započela je realizacija obnove vodovoda ‘Vrba’ kojim se napaja selo Obljaj, bivši drvni kombinat i radničko naselje. U tijeku je izrada projektne dokumentacije kojom se predviđa zamjena dotrajalih, 2 km dugih, azbestno cementnih cijevi, sanacija crpke na izvoru kao i sanacija šahtova. Realizacijom ovog projekta J.K.P. ‘Grahovo’ znatno će smanjiti gubitke na vodenoj mreži, a mještani dobiti vodu tijekom cijele godine. Vrijednost projekta je 97.000,00 KM. Projekt ‘Izgradimo zajednicu’ osposobio je lokalnu zajednicu kako bi veći dio posla mogla uraditi sama.

Niti protekle godine iz općinskog proračuna nisu isplaćena sredstva namijenjena za rad Mjesnih zajednica, pa je tako jedna od sedam MZ u Općini Bosansko Grahovo ostala i bez minimalnih sredstava za materijalne troškove. Ovo je nastavak opstrukcije isplaćivanja zajamčenih sredstava koja su namijenjena za rad MZ Uništa ističe Slavko Galiot predsjednik Savjeta MZ Uništa. Općinskim proračunom za 2009. godinu predviđeno je 80.000,00 KM za Mjesne zajednice u Bosanskom Grahovu, a Odlukom Općinskog vijeća utvrđeno je da se iznos isplati za sve MZ ravnomjerno, do visine stope izvršenja proračuna. I pored te Odluke, Načelnik Općine Bosansko Grahovo, gospodin Makić, nije isplatio novac Mjesnim zajednicama. Mjesna zajednica Uništa je podnosila Zahtjev za isplatom sredstava u više navrata tijekom godine, na što niti jednom nije odgovoreno. Suočena sa ovakvom situacijom Mjesna zajednica Uništa će se obratiti višim državnim razinama za pomoć. Napominjemo ovdje da je MZ Uništa jedina formalno-pravno registrirana Mjesna zajednica u Općini Bosansko Grahovo.

Dragi rođaci, dragi prijatelji!

Sretan i blagoslovljen blagdan Božića, da ga proslavite u toplini obitelji i sa svojim najmilijima.

Tako neka ostane i u cijeloj 2010. godini.

Matko, Jakov, Šimun, Ana i Tomislav Sarić

U Svetoj Noći 24. na 25.12.2009. na Badnjak, u našoj župi Sv. Ilije u Bosanskom Grahovu, slavit ćemo Svetu misu POLNOĆKU u 24:00 sati. Pozivam sve župljane na Svetu misu, bilo iz domovine bilo iz dijaspore.



Želim Vam u svoje osobno ime, kao i u ime župljana župe Sv. Ilije, blagoslovljene božićne blagdane i svako dobro u novome ljetu 2010.


Srdačno Vas pozdravljam.



don Dražan Mirčić, župnik

Postoji velik broj Grahovljaka koji nije u mogućnosti pratiti novosti na našim On-Line stranicama. Radi njih, pokrenuli smo i u tiskanoj formi ono o čemu ovdje pišemo. Izažao je prvi broj, možete ga preuzeti, isprintati i podijeliti osobama za koje znate da se ne služe internetom. Osobama koje su se prijavile u naš adresar, Obiteljske novosti će stizati na kućnu adresu. Ako znate nekog kome bi bilo drago dobiti Novosti poštom, javite nam!


Obiteljske-Novosti#1

Ovih sam dana na mail dobio poruku slijedećeg sadržaja:
Mjesto događanja: Washington DC, stanica Metroa
Vrijeme događanja: 12. siječanj 2007. godine u 07:51 sati

Čovjek na violini svira Bachovo djelo oko 45 minuta. Za to vrijeme, približno 2000 ljudi prošlo je stanicom, većina na putu prema radnom mjestu.

3 minute kasnije:
Nakon što je počeo svirati, sredovječan čovjek uočava muzičara koji svira. Usporava korake, zaustavlja se nekoliko sekundi, a zatim žurno odlazi svojim putem.

4 minute kasnije:
Violinist prima svoj prvi dolar: žena baca novčić u šešir te bez zastajkivanja, nastavlja hod.

6 minuta kasnije:
Mladi čovjek se naginje nad ogradom kako bi ga poslušao, zatim pogleda na ručni sat i nastavlja žureći.

10 minuta kasnije:
Trogodišnji dječak se zaustavlja, ali ga majka odvlači žureći. Dijete zastaje da ponovno pogleda glazbenika, no majka ga vuče i oboje odlaze žureći. Nekoliko druge djece je ponovilo ovu radnju. Svaki roditelj, bez izuzetka, je prisililo svoje dijete da nastavi hodati.

45 minuta kasnije:
Glazbenik svira bez prestanka. Ukupno se šest ljudi zaustavilo i nakratko poslušalo. Dvadesetak ljudi je dalo novac, ali je nastavilo hodati nepromijenjenim tempom. Svirač je skupio 32 dolara.

1 sat kasnije:
Glazbenik završava sviranje i nastupa tišina. Nitko niti ne primjećuje neku bitnu promjenu.

Prava istina:

Nitko nije znao da je čovjek sa violinom ustvari bio Joshua Bell, jedan od najvećih glazbenika današnjice. Svirao je jedan od najzahtjevnijih ikada napisanih komada i to na instrumentu vrijednom oko 3.500.000 USD. Samo dva dana prije ovoga, Joshua Bell je rasprodao koncertnu dvoranu u Bostonu, gdje je prosječna cijena ulaznice iznosila 100 USD. Cijeli događaj je organizirao Washington Post u sklopu sociološkog eksperimenta o percepciji, ukusu i ljudskim prioritetima. Postavlja se pitanje: ‘Da li u uobičajenom okruženju i u nezgodno vrijeme uopće prepoznajemo i zapažamo ljepotu? Prepoznajemo li talent u neočekivanom kontekstu?’
Koliko snobova ide na koncerte za koje plaćaju basnoslovne iznose, a to isto ne prepoznaju u običnim situacijama?

Mogući zaključak ovog eksperimenta bi mogao biti: ‘Ako nemamo trenutak vremena zastati i poslušati jednog od najboljih glazbenika na svijetu, koji svira jedan od najljepših komada ikada stvorenih, na jednom od jedinstvenih instrumenata ikada načinjenih… KOLIKO TEK MNOŠTVO DRUGIH STVARI PROPUŠTAMO?

Zapalili smo drugu svijeću na našim adventskim vjenčićima. Ostala su dva tjedna do Božića. Otvorimo srca za lijepe stvari koje se svakodnevno događaju – tu pokraj nas…

Pogledajte Galeriju slika sa proslave blagdana Svetog Nikole u Bosanskom Grahovu 2009. godine!
Slike je dostavio don Dražen Mirčić: